83. U borbu, djeco, u borbu. Ne činite kao oni koji kažu da nas Potvrda ne čini milites Christi. Možda je to zato što se ne žele boriti, pa su ono što jesu: poraženi, pobijeđeni, ljudi bez vjere, pale duše, kao Sotona. Nisu poslušali savjet Apostolov: «S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa»¹¹.

Kao Kristovi vojnici moramo voditi Božje bitke. In hoc pulcherrimo caritatis bello!¹² Ne preostaje nam drugo nego zdušno prihvatiti ovaj prekrasni rat ljubavi, ako doista želimo postići unutarnji mir i Božji spokoj za Crkvu i za duše.

Želim vas podsjetiti da «nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova… Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate»¹³.

Na zemlji nikada ne možemo imati onaj spokoj komotnih ljudi, koji se zapuštaju jer misle da je budućnost sigurna. Budućnost je svih nas neizvjesna, u tom smislu da možemo izdati našega Gospodina, poziv i vjeru. Moramo donijeti odluku da se uvijek borimo. Posljednjega dana prošle godine napisao sam na jednoj kartici: ovo je naša sudbina na zemlji: boriti se, iz Ljubavi, do posljednjega trenutka. Deo gratias!

Ja ću se nastojati boriti do posljednjega trenutka svoga života; a vi isto tako. Unutarnja borba, ali i izvanjska, suprotstavljajući se kako god mogu razaranju Crkve, propasti duša. «U ratu i na bojnom polju, vojnik koji gleda samo kako da se spasi bijegom, upropašćuje i sebe i druge. Hrabri pak, koji se bori da spasi druge, spašava i samoga sebe».

«Budući da je naša vjera rat, i to najteži od svih ratova, i juriš i bitka, svrstajmo se u bojni red onako kako nam je zapovjedio naš kralj, uvijek spremni proliti svoju krv, skrbeći za spasenje sviju, hrabreći one koji čvrsto stoje i podižući pale. Doista, mnogi naši prijatelji leže na tlu, izranjeni i obliveni krvlju, i nema nikoga tko bi se za njih brinuo: nikoga, ni iz puka, ni među svećenicima, ni iz koje druge skupine; nemaju ni zaštitnika, ni prijatelja, ni brata»¹⁴.

Ako se koji od mojih sinova zapusti i prestane ratovati, ili okrene leđa, neka zna da izdaje sve nas: Isusa Krista, Crkvu, svoju braću u Djelu, sve duše. Nitko nije izdvojen dio; svi smo udovi istoga Mističnoga Tijela, koje je sveta Crkva¹⁵, i – po obvezi ljubavi – također udovi Djela Božjega. Zato, kad se netko ne bi borio, nanio bi tešku štetu svojoj braći, svojoj svetosti i svome apostolskom radu, i bio bi zapreka da se prebrode ovi trenuci kušnje.