97. Budite vjerni, budite odani! Imat ćete u životu mnogo prilika da ne budete vjerni i da ne budete odani, jer mi nismo biljke iz staklenika. Izloženi smo hladnoći i vrućini, snijegu i oluji. Mi smo stabla koja se katkad prekriju prašinom, jer su izložena svim vjetrovima, ali koja opet postaju čista, prekrasna, čim dođe milost Božja, kao kiša. Ničega se ne plašite. Ako niste oholi – ponavljam –, ići ćete naprijed, uvijek!

A kako ćete stvari činiti dobro, da uzvratite ljubav ove lijepe Majke koja je Djelo, da budete odani? Vrlo je lako, vrlo lako. Prvo, morate pustiti da se na vama radi, bez prigovora, jer sebe ne poznajete. Ja sam već navršio sedamdeset godina, a još se nisam dobro upoznao – pa gdje ćete tek vi biti s poznavanjem samih sebe!

Meni ne upućuju bratsku opomenu, ali dvojica vaše braće¹¹ vrlo mi jasno kažu ono što im se čini prikladnim, i ja im na tome zahvaljujem svom dušom. Neka se bratska opomena prakticira! Ona je vrlo obziran način da se volimo, uz uvjete koje smo postavili da ne bude neugodna. Neugodna je za onoga koji je upućuje; naprotiv, onaj koji je prima mora na njoj biti zahvalan, kao što se zahvaljuje liječniku koji je zario skalpel u zagnojenu ranu da bi je izliječio.

Zatim, djelovati. Rekao sam vam bezbroj puta da nitko ne gubi svoju osobnost dolaskom u Djelo; da je raznolikost, zdravi pluralizam, očitovanje dobra duha. Pa djelujte na svoju ruku, jer vas nitko neće u tome sprječavati. Opus Dei posve poštuje narav svakoga od svoje djece. Mi relativno gubimo slobodu, a da je ne gubimo, jer nam se tako hoće. To je najnadnaravniji razlog: jer nam se tako hoće, iz ljubavi.