99. Znate li što ja obično činim? Ono što i dobar general: bitku vodim u prethodnici, daleko od tvrđave, na malim bojišnicama tu i tamo. S velikom pobožnošću primam blagoslov drugih svećenika i od tih blagoslova gradim kao neki bedem koji me štiti.

I ja se moram boriti, i nastojim to činiti ondje gdje mi odgovara: daleko, u stvarima koje same po sebi nemaju prevelike važnosti, koje ne bi bile čak ni propust ako se ne izvrše. Svatko mora voditi svoju osobnu bitku na bojišnici koja mu pripada, ali sa svetom prepredenošću.

Dok budemo u sigurnosti cjelovite Kristove vjere i dok se budemo borili, Gospodin će nam obilno davati svoju milost i nastavit će nas blagoslivljati: patnjama – kojih uvijek mora biti, ali ih ne preuveličavajte, jer su obično malene –, brojnim zvanjima po cijelome svijetu i procvatom apostolskih djela i pothvata koji zahtijevaju mnogo rada i mnogo duha žrtve. Da i ne spominjem ono najljepše u našoj zadaći, a to je ono što čine – svatko na svoju ruku, spontano – moji sinovi i moje kćeri, svatko ondje gdje se nalazi. Jer djeca Božja u svome Opusu Dei svjetlo su i oganj, a mnogo puta i buktinja. Oni su nešto što žeže, oni su kvasac od kojega uskisne sve oko njih.

Nemojmo se ispuniti ponosom ni bahatošću, premda je razlika prema drugim jadnim ljudima tako očita. Zahvaljujmo Gospodinu za sve, znajući da ništa od toga nije naše. Bog nam to daje jer tako hoće, i šalje nam i svoju milost: jasan sjaj, da se borimo. Tako da usred svojih bijeda, nesavršenosti i osobnih pogrešaka ne skrenemo s puta, da nikada ne razbijemo posudu koju je Duh Sveti u svome milosrđu htio napuniti mudrošću i dobrom.

Na kraju, želim da vam ovo ostane dobro urezano: velika pobožnost prema Duhu Svetomu, koji je «duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg»¹². I, s tom pobožnošću, uvjerenje da ćemo – budemo li podatni – biti njegova oruđa. Ne podatnošću nečega neživoga, nego podatnošću glave i razuma, koji zna obuzdati svoju sestru sjetilnost da je stavi u službu Božju. Tako će ova naša dva brata imati istu baštinu: biti djeca Božja već na zemlji i uživati Ljubav u nebu. Naše srce nikada neće biti razbijena posuda, a božanski napitak Mudrosti uvijek će nas opijati u našem životu: «Jer svjetlost ustupa mjesto noći, dok zloća nema moći protiv mudrosti»¹³.