Lista točaka

Taj duh, duh Djela, vodi nas do toga da vrlo duboko osjećamo božje sinovstvo: carissimi, nunc filii Dei sumus; ljubljeni, mi smo već sada djeca Božja. Radosna je to istina koja utemeljuje sav naš duhovni život, koja nadom ispunja našu unutarnju borbu i naše apostolske zadaće; koja nas uči poznavati našega Oca Boga, ophoditi se s njime i ljubiti ga s pouzdanom jednostavnošću djece. Štoviše, upravo zato što smo djeca Božja, ta nas stvarnost vodi i do toga da s ljubavlju i divljenjem promatramo sve stvari koje su izišle iz ruku Boga Oca Stvoritelja.

Svijet, djeco moja, sva Gospodinova stvorenja, dobra su. Sveto nas pismo uči da je, kad je dovršeno čudesno djelo stvaranja, kad su dovršeni nebo i zemlja sa svojom sjajnom povorkom bića, Bog promotrio sve što je učinio i vidio da je sve veoma dobro.

Upravo je Adamov grijeh razbio taj božanski sklad stvaranja. Ali Bog Otac, kada dođe punina vremena, posla na svijet svoga Jedinorođenog Sina da ponovno uspostavi taj mir: da, otkupljujući čovjeka od grijeha, adoptionem filiorum reciperemus, budemo učinjeni djecom Božjom, sposobnom sudjelovati u božanskoj prisnosti; i da tako i tom novom čovjeku, tom novom izdanku djece Božje, bude moguće osloboditi sve stvorenje od nereda, obnavljajući sve u Kristu, koji je sve pomirio s Bogom.

Na to smo, djeco moja, pozvani; to mora biti naša apostolska zadaća koja se, s vlastitom duhovnošću i osobitom askezom, čudesno uklapa u jedinstveno poslanje Krista i njegove Crkve.

Gospodin nas poziva da ga nasljedujemo kao njegova predraga djeca – estote ergo imitatores Dei, sicut filii carissimi, budite nasljedovatelji Božji, kao njegova ljubljena djeca – surađujući ponizno i gorljivo u božanskom naumu da se spoji ono što je slomljeno, da se spasi ono što je izgubljeno, da se uredi ono što je čovjek doveo u nered, da se privede svome cilju ono što skreće s puta: da se ponovno uspostavi božanski sklad svega stvorenoga.

Ponavljam vam sa svetim Ivanom: videte qualem caritatem dedit nobis Pater, ut filii Dei nominemur et simus. Zovemo se i jesmo djeca Božja; braća smo, stoga, Riječi koja je tijelom postala, Isusa Krista, Onoga o kome je rečeno: in ipso vita erat, et vita erat lux hominum, u Njemu bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.

Djeca svjetla, braća svjetla: to smo mi. Nositelji jedinoga plamena koji može obasjati zemaljske putove duša, jedinoga sjaja u kojem nikada neće moći biti tame, polusjene ni sjene.

Et lux in tenebris lucet, et tenebrae eam non comprehenderunt; i to svjetlo svijetli usred tame, i tama ga nije primila. Gospodin i dalje izlijeva sjaj na ljude, svjetlost koja je život i toplina milosrđa, jer On je ljubav, sama ljubav; i služi se nama kao bakljama, da ta svjetla obasjavaju duše i budu svima izvor života, nakon što su rasvijetlila i ispunila našu dušu ognjem božanskih prosvjetljenja.

Kćeri i sinovi moji, o nama dijelom ovisi da mnoge duše više ne ostanu u tami, nego da hode stazama koje vode do vječnoga života. Zato mi, dok promatram ovo neizmjerno obzorje koje nam pruža poziv kojim nas je Gospodin milostivo htio počastiti, dolaze u sjećanje one riječi, također apostola Ivana, koje moramo ponavljati tolikim ljudima: što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo, da i vi imate zajedništvo s nama, i da naše zajedništvo bude s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom… da se radujete, i da radost vaša bude potpuna.

Budući da je Božje sinovstvo – kao što sam vas prije podsjećao – siguran temelj našega duhovnog života, nastojte često razmatrati ove riječi svetoga Pavla: oni koje vodi Duh Božji, ti su sinovi Božji, jer niste primili duha ropstva da biste opet djelovali samo iz straha, kao robovi, nego ste primili duha posinstva, u kojem kličemo: Abba, Oče!, jer sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. A ako smo djeca, onda smo i baštinici; baštinici Božji, a subaštinici s Isusom Kristom, samo ako trpimo s njime da bismo s njime bili i proslavljeni.

To su riječi koje sažimlju kakvo mora biti naše ophođenje s Bogom Ocem, u jedinstvu s njegovim Sinom i s Duhom Posvetiteljem, s pogledom uprtim u božansku baštinu koja nas čeka, ako budemo znali biti vjerni apostolskoj zadaći koja nam na ovoj zemlji – po našem pozivu – pripada.

Postula a me, et dabo tibi gentes haereditatem tuam, et possessionem tuam terminos terrae; zatraži od mene i dat ću ti sve narode u baštinu, i proširit ću tvoju vlast sve do krajeva zemlje. Imamo stoga pravo i dužnost donositi nauk Isusa Krista u sva područja ljudskoga života, unoseći posvuda duh Gospodnji, pobožanstvenjujući sve poslove svijeta.

Imamo pravo i dužnost približiti Bogu sve što je Božje stvorenje, djelo njegova stvaranja, nikada ne čineći nasilje nad zahtjevima naravnoga reda: jer – kaže sveti Pavao – sve je vaše, bio to Pavao, ili Apolon, ili Kefa, svijet, život, smrt, sadašnje, buduće; sve je vaše, ali vi ste Kristovi, a Krist je Božji.