Ponavljam vam sa svetim Ivanom: videte qualem caritatem dedit nobis Pater, ut filii Dei nominemur et simus. Zovemo se i jesmo djeca Božja; braća smo, stoga, Riječi koja je tijelom postala, Isusa Krista, Onoga o kome je rečeno: in ipso vita erat, et vita erat lux hominum, u Njemu bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.

Djeca svjetla, braća svjetla: to smo mi. Nositelji jedinoga plamena koji može obasjati zemaljske putove duša, jedinoga sjaja u kojem nikada neće moći biti tame, polusjene ni sjene.

Et lux in tenebris lucet, et tenebrae eam non comprehenderunt; i to svjetlo svijetli usred tame, i tama ga nije primila. Gospodin i dalje izlijeva sjaj na ljude, svjetlost koja je život i toplina milosrđa, jer On je ljubav, sama ljubav; i služi se nama kao bakljama, da ta svjetla obasjavaju duše i budu svima izvor života, nakon što su rasvijetlila i ispunila našu dušu ognjem božanskih prosvjetljenja.

Kćeri i sinovi moji, o nama dijelom ovisi da mnoge duše više ne ostanu u tami, nego da hode stazama koje vode do vječnoga života. Zato mi, dok promatram ovo neizmjerno obzorje koje nam pruža poziv kojim nas je Gospodin milostivo htio počastiti, dolaze u sjećanje one riječi, također apostola Ivana, koje moramo ponavljati tolikim ljudima: što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo, da i vi imate zajedništvo s nama, i da naše zajedništvo bude s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom… da se radujete, i da radost vaša bude potpuna.