Taj duh, duh Djela, vodi nas do toga da vrlo duboko osjećamo božje sinovstvo: carissimi, nunc filii Dei sumus; ljubljeni, mi smo već sada djeca Božja. Radosna je to istina koja utemeljuje sav naš duhovni život, koja nadom ispunja našu unutarnju borbu i naše apostolske zadaće; koja nas uči poznavati našega Oca Boga, ophoditi se s njime i ljubiti ga s pouzdanom jednostavnošću djece. Štoviše, upravo zato što smo djeca Božja, ta nas stvarnost vodi i do toga da s ljubavlju i divljenjem promatramo sve stvari koje su izišle iz ruku Boga Oca Stvoritelja.

Svijet, djeco moja, sva Gospodinova stvorenja, dobra su. Sveto nas pismo uči da je, kad je dovršeno čudesno djelo stvaranja, kad su dovršeni nebo i zemlja sa svojom sjajnom povorkom bića, Bog promotrio sve što je učinio i vidio da je sve veoma dobro.

Upravo je Adamov grijeh razbio taj božanski sklad stvaranja. Ali Bog Otac, kada dođe punina vremena, posla na svijet svoga Jedinorođenog Sina da ponovno uspostavi taj mir: da, otkupljujući čovjeka od grijeha, adoptionem filiorum reciperemus, budemo učinjeni djecom Božjom, sposobnom sudjelovati u božanskoj prisnosti; i da tako i tom novom čovjeku, tom novom izdanku djece Božje, bude moguće osloboditi sve stvorenje od nereda, obnavljajući sve u Kristu, koji je sve pomirio s Bogom.

Na to smo, djeco moja, pozvani; to mora biti naša apostolska zadaća koja se, s vlastitom duhovnošću i osobitom askezom, čudesno uklapa u jedinstveno poslanje Krista i njegove Crkve.

Gospodin nas poziva da ga nasljedujemo kao njegova predraga djeca – estote ergo imitatores Dei, sicut filii carissimi, budite nasljedovatelji Božji, kao njegova ljubljena djeca – surađujući ponizno i gorljivo u božanskom naumu da se spoji ono što je slomljeno, da se spasi ono što je izgubljeno, da se uredi ono što je čovjek doveo u nered, da se privede svome cilju ono što skreće s puta: da se ponovno uspostavi božanski sklad svega stvorenoga.