39.«Invocabitis me…, et ego exaudiam vos»², zazivat ćete me i Ja ću vas uslišati. A zazivamo ga govoreći mu, obraćajući se Njemu u molitvi. Zato vam moram reći i s Apostolom: «Conversatio autem nostra in cælis est»³, da je naš razgovor na nebesima. Ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje, od Ljubavi, od stalnoga ophođenja s Gospodinom. Počeli smo usmenim molitvama, koje smo mnogi – vjerojatno svi, kao i ja – naučili s usana svojih majki: slatke i žarke riječi Majci Božjoj, koja je naša Majka. I ja, ujutro i navečer, ne jednom, nego mnogo puta, ponavljam: o Gospo moja, o Majko moja! Sav ti se prikazujem. I, kao dokaz svoje sinovske ljubavi, posvećujem ti danas svoje oči, svoje uši, svoj jezik, svoje srce… Što je to nego prava kontemplacija, očitovanje ljubavi? Što si ljudi govore kad se vole? Što si daju, što si predaju? Žrtvuju se za osobu koju ljube. A mi smo se dali Bogu tijelom i dušom: jednom riječju, cijelo svoje biće.

Jeste li ikada pomislili kako nas u Djelu uče ljubiti nebeske stvari? Najprije jedna molitva, pa druga, pa još jedna…, sve dok se gotovo više ne može govoriti jezikom, jer riječi postaju siromašne…: i govori se dušom. Osjećamo se tada kao sužnji, kao zatočenici; i tako, dok što savršenije možemo, unutar svojih pogrešaka i ograničenja, obavljamo poslove svoga zvanja, duša žudi pobjeći! Odlazi! Leti k Bogu, kao željezo što ga privlači snaga magneta.

«Et reducam captivitatem vestram de cunctis locis»⁴; oslobodit ću vas iz sužanjstva, gdje god bili. Molitvom prestajemo biti robovi. Osjećamo se slobodnima, i slobodni jesmo, leteći u epitalamiju zaljubljene duše, u pjesmi ljubavi, prema sjedinjenju s Bogom! Nov način postojanja na zemlji: božanski, nadnaravni, čudesni način. Zato – sjećajući se tolikih španjolskih pisaca šesnaestoga stoljeća – rado kažem: da živim, jer ne živim ja; da je Krist onaj koji živi u meni!⁵. I osjećam potrebu da još mnogo godina radim na zemlji, jer Isus ima malo prijatelja ovdje dolje. Poželite živjeti, djeco moja; moramo dugo živjeti, ali ovako, u slobodi: «In libertatem gloriæ filiorum Dei»⁶, «qua libertate Christus nos liberavit»⁷; sa slobodom djece Božje, koju nam je Isus Krist zadobio umrijevši na drvu Križa.