40. A kako taj život činimo svojim? Slijedeći put koji nam pokazuje Presveta Djevica, naša Majka: stazu vrlo široku, ali koja nužno prolazi kroz Isusa.

Sve majke na zemlji raduje kad osjete da ih djeca vole, ali sve su nas naučile da prije kažemo tata nego mama. Evo jednoga nedavnog iskustva: u Pamploni, na jednom od onih susreta sa stotinama i stotinama ljudi, uzeo sam u naručje jedno od djece koju su mi pružali da ih blagoslovim, i podigao ga iznad glave. Imao je dudu u ustima i, kad se osjetio podignutim, zadovoljno ju je ispustio, a oteo mu se usklik: tata! Očito je njegov otac s njim činio isto što sam i ja učinio.

Tako i mi, djeco moja, da bismo stigli do Boga, moramo krenuti pravim putem, a to je Presveto Čovještvo Kristovo. Zato sam od početka darivao tolike knjige o Muci Gospodinovoj: jer je ona savršeno korito za naš kontemplativni život. I zato našemu duhu pripada i – nastojimo je svakoga dana postići – kontemplacija svete krunice, u svim njezinim otajstvima: da nam se u glavu i u maštu, s radošću, boli i slavom svete Marije, utisne – zapanjujući! – život Gospodinov, u njegovih trideset godina skrovitosti…, u njegove tri godine javnoga života…, u njegovoj sramotnoj Muci i u njegovu slavnom Uskrsnuću.

I kad se mi uistinu dajemo Bogu, kad se posvećujemo Gospodinu, On katkad dopušta da dođu bol, samoća, protivštine, klevete, ocrnjivanja, poruge, iznutra i izvana: jer nas želi suobličiti svojoj slici i prilici, pa možda i udesi da nas nazivaju luđacima i drže bezumnima.

Tada, diveći se Presvetom Čovještvu Isusovu, otkrivamo jednu za drugom njegove Rane; i u tim trenucima pasivnoga čišćenja, bolnima, žestokima, punima suza – slatkih i gorkih! – koje nastojimo sakriti, osjećamo poticaj da uđemo u svaku od tih Rana, da se očistimo, da se nasladimo tom otkupiteljskom Krvlju, da se ojačamo. Idemo onamo kao golubice koje se, kako kaže Pismo⁸, skrivaju u špiljama kamenim u času oluje.

Kad tijelo želi povratiti svoja izgubljena prava ili se oholost, što je gore, propne – u Rane Kristove! Uđi onako kako te više gane, sine, kako te više gane; stavi u Rane Gospodinove svu tu ljudsku ljubav… i tu božansku ljubav. Jer to znači tražiti sjedinjenje, osjećati se bratom Kristovim, njegovim krvnim srodnikom, sinom iste Majke, jer nas je Ona dovela do Isusa.