41. Poslije duša osjeća potrebu ophoditi se sa svakom od božanskih Osoba. Otkriće koje duša ostvaruje u nadnaravnom životu nalik je onima koja malo dijete čini u zemaljskom životu. I počinje razgovarati s Ocem i sa Sinom i s Duhom Svetim; i osjećati djelovanje Paraklita životvorca, koje nam se daje premda ga ne zaslužujemo: darove i nadnaravne kreposti! I tako, na neki način, i ne primjećujući, dolazimo do sjedinjenja.

Išli smo «quemadmodum desiderat cervus ad fontes aquarum»⁹, kao što košuta žudi za izvor-vodom: žedni, ispucalih usta, u suhoći. Želimo piti s toga vrela žive vode. I, bez ikakvih neobičnosti, tijekom dana, s formacijom koja se prima u Djelu – a koja se temelji na tome da ljudsku dušu oslobodi zamršenosti –, stiže se do onoga obilnoga i bistrog izvora svježih voda koje struje u život vječni¹⁰. Tada se više ne govori, jer se jezik ne zna izraziti; razum se već smiruje. Ne govori se: gleda se! I duša zapjeva, jer osjeća i zna da je Bog u svako doba gleda s ljubavlju.

Ne znate kakvu sam utjehu osjetio kad sam, nakon što sam godinama i godinama ponavljao da je za kontemplativnu dušu čak i spavanje molitva, naišao na tekst svetoga Jeronima koji kaže isto.

Potpunom predanošću – unutar naših nesavršenosti, kroz poniženje naših unutarnjih neuspjeha, koji nas navode da se svakoga dana vraćamo Bogu – vraćamo se na glavni put kad naiđu zapreke. Mnogo sam vam puta rekao: uvijek igram ulogu rasipnoga sina. To je trenutak kajanja, ljubavi, stapanja stvorenja, koje je ništa…, sa svojim Bogom i svojom Ljubavlju, koji je sve.

Djeco moja, ne govorim vam o izvanrednim stvarima. To su, i moraju biti, obične pojave naše duše. Tim putem morate voditi svoju braću: do one ludosti ljubavi koja uči kako trpjeti i kako živjeti, jer nam Bog daje dar Mudrosti. Kakav spokoj, kakav mir tada!

Askeza? Mistika? Ne bih znao reći. Ali, što god bilo, askeza ili mistika, što mari? To je dar Božji. Ako nastojiš razmatrati, dolazi trenutak kad ti Gospodin ne uskraćuje darove: Duh Sveti ti ih daje. Vjere, djeco moja, i djela vjere. Jer to je već kontemplacija i to je sjedinjenje. I takav je život moje djece usred svjetovnih poslova, premda toga nisu ni svjesni. Oblik molitve i života koji nas ne odvaja od zemaljskih stvari, nego nas usred njih vodi k Bogu. I noseći zemaljske stvari k Bogu, stvorenje pobožanstvenjuje svijet. Toliko sam puta govorio o mitu o kralju Midi…! U zlato pretvaramo sve što dotaknemo, unatoč svojim osobnim pogreškama.