91. Uvjeren sam da se u ovim trenucima mnoge duše gube zato što se ne služe sredstvima. Zato tako dobro dolazi ispovijed, koja je, uz to što je sakrament koji je ustanovio Isus Krist, i – čak i psihološki – golem lijek koji pomaže dušama. Mi, osim toga, imamo onaj bratski razgovor s direktorom, koji je nastao spontano, prirodno, kao što izvire vrelo: voda je ondje i ne može a da ne izvire, jer je dio našega života.

Kako je taj Običaj nastao, u prvim godinama? U Djelu nije bilo drugih svećenika osim mene. Nisam htio ispovijedati vašu braću, jer kad bih ih ispovjedio, bio bih vezanih ruku i nogu: više im ne bih mogao ništa napomenuti, osim u sljedećoj ispovijedi. Zato sam ih slao drugamo: ispovjedite se kod koga hoćete, govorio sam im. Bilo im je vrlo teško, jer kad bi se optužili, na primjer, da su zanemarili ispit savjesti, ili za kakvu drugu malu pogrešku, neki bi im svećenici odgovarali osorno ili podrugljivim tonom: pa to nije grijeh! A oni koji su bili dobri svećenici ili redovnici dobra duha – svojega – pitali su ih: a ne biste li vi imali poziv za nas…?

Vaša su mi braća radije pričala stvari jednostavno, jasno, izvan ispovijedi. Pa to je, na kraju krajeva, ono što jedni drugima pričaju prijatelji ili prijateljice kad se okupe, ili oko kavanskoga stola, ili na plesu! Kažu to tako, jasno, čak i pretjerujući.

Barem s istom jednostavnošću morate govoriti i vi u tom bratskom razgovoru. Djelo je Majka koja svoju djecu ostavlja posve slobodnom; zato mi, njezina djeca, osjećamo potrebu biti odani. Ako to tko dosad nije učinio, savjetujem mu da otvori srce i izbaci ono: krastaču koju smo svi imali u sebi, možda prije nego što smo došli u Opus Dei. Svoj svojoj djeci savjetujem: izbacite van tu debelu i ružnu krastaču. I vidjet ćete kakav mir, kakav spokoj, kakvo dobro i kakva radost. Gospodin će vam za ostatak vašega života dati mnogo više milosti da budete odani svomu pozivu, Crkvi, Rimskomu prvosvećeniku, kojega toliko ljubimo, tko god on bio. Naprotiv, onaj koji bi pokušao sakriti neku bijedu, veliku ili malu, bio bi žarište zaraze, za sebe i za druge duše. Bara su mane koje se skrivaju, a i dobre stvari koje se ne pokazuju: čak i mirna bistra voda, ako ne teče, trune. Otvorite srce jasno, kratko, bez kompliciranja.