92. Nesretni su samo oni koji nisu iskreni. Ne dajte da vama zavlada nijemi đavao, koji nam katkad zbog kakve gluposti hoće oduzeti mir. Djeco moja, ponavljam, ako jednoga dana imate nesreću uvrijediti Boga, poslušajte ovaj savjet Oca, koji samo želi da budete sveti, vjerni: brzo se utecite ispovijedi i onomu razgovoru sa svojim bratom. Razumjet će vas, pomoći će vam, više će vas voljeti. Izbacite krastaču van, i odsad će sve ići dobro.

Sve će ići dobro, iz mnogo razloga: prvo, jer je onaj tko je iskren ponizniji. Zatim, jer Bog, naš Gospodin, tu poniznost nagrađuje svojom milošću. Potom, jer onaj drugi brat koji te je saslušao zna da ti treba pomoć i osjeća se dužnim moliti za tebe. Mislite li vi da su osobe s kojima vodite taj razgovor ljudi koji ne razumiju? Pa od istoga su tijesta! Koga će začuditi da se staklo može razbiti ili da glinenoj posudi trebaju spojnice? Budite iskreni. To je ono za što sam svojoj djeci najzahvalniji, jer se tako sve sređuje: uvijek. Naprotiv, osjećati se neshvaćenim, smatrati se žrtvom, uvijek sa sobom nosi i veliku duhovnu oholost.

Duh Djela nužno vodi k jednostavnosti, i tim se putem vode duše koje se približavaju toplini našega rada. Otkad ste došli u Djelo, nije se radilo ništa drugo nego da se s vama postupa kao s artičokama: skidaju se tvrdi vanjski listovi, da ostane čisto srce. Svi smo pomalo komplicirani; zato katkad lako dopuštate da od sitnice nastane planina koja vas pritišće, premda ste daroviti ljudi. Imajte, naprotiv, dar govora, i vaša će vam braća pomoći da uvidite da je ta briga glupost ili da joj je korijen u oholosti.

Ne zaboravite, osim toga, da reći subjektivnu istinu, koja ne odgovara stvarnoj istini, znači varati druge i zavaravati sebe. Može se biti u zabludi zbog oholosti – ponavljam –, jer taj porok zasljepljuje, pa osoba, ne videći, misli da vidi. Ali u zabludi je i onaj koji zavarava sebe i vara druge. Zovite stvari pravim imenom: kruh kruhom, a vino vinom. «Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je»⁶. Vjerovao sam da, mislio sam da i stvar je u tome da imena su triju strašnih đavola koje ne želim čuti iz vaših usta. Ne tražite sebi isprike; imate milosrđe Božje i razumijevanje svoje braće, i dosta!

Govorite stvari bez dvosmislenosti. Onaj moj sin koji pogrešku prikazuje u lijepim bojama, koji izobličuje ono što se dogodilo, koji je kiti beskorisnim riječima, nije na dobru putu. Kćeri i sinovi moji: znajte da, kad se počini kakva ludost, čovjek naginje tomu da loše vladanje zaodjene razlozima svake vrste – umjetničkim, intelektualnim, znanstvenim, čak i duhovnim! – i na kraju kaže da se zapovijedi čine zastarjelima, ili da to i jesu. Gledajući unatrag na ove dobre četrdeset i tri godine, kad god se koji moj sin izgubio, uvijek je to bilo zbog nedostatka iskrenosti ili zato što mu se dekalog učinio zastarjelim. I neka mi ne dolazi s drugim razlozima, jer nisu istiniti.

Nikada ne pokušavajte uskladiti mlitavo vladanje sa svetošću koju od vas zahtijeva Djelo. Izgradite sebi ispravan kriterij, i ne zaboravite da će vaša savjest svakoga dana biti osjetljivija, zahtjevnija, ako ste svakoga dana iskreniji. Ima stvari s kojima ste se prije nekoliko godina mirili, a sada ne: jer osjećate Božji poziv, koji od vas traži veću profinjenost i daje vam potrebnu milost da na nj odgovorite kako On očekuje.