Svi smo, dakle, korisni u Crkvi: nužni, rekao bih. Svi imamo jedno jedino poslanje koje moramo ispuniti – služiti i apostolski raditi – i jasno je da, s obzirom na to zajedništvo ciljeva, nema zadaća ni karizmi veće ili manje važnosti: mjesto koje svakome pripada bit će visoko ili nisko jedino po vjernosti Božjoj milosti i po ispravnoj nakani s kojom se ono obnaša.

Zato, On sam je jedne postavio za apostole, druge za proroke, druge za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, kako bi radili na usavršavanju svetih, u dužnostima svoje službe, na izgrađivanju Tijela Isusa Krista, dok svi ne prispijemo do jedinstva iste vjere i iste spoznaje Sina Božjega, do stanja savršena čovjeka, do mjere savršene dobi po Kristu.