Onima koji ne hode putem istine neugodni su oni koji im ju žele reći, jednako kao što su mučenik i svetac neugodni mlakome, a poticaj gorljivome. Crkvi je, međutim, potrebna ljubav njezine djece, uvijek spremne očitovati – uz stvarnu nenavezanost na vlastitu osobu i s pogledom uprtim u nadnaravne ciljeve – sve ono što u Božjoj prisutnosti sa sigurnošću vide da moraju očitovati.

To valja činiti s uvjerenjem da se samo tako istinski pomaže onome koji vodi, onome koji služi držeći uzde; valja to činiti i znajući da se Dobri Pastir ne može bojati upoznati šugu poneke ovce, makar mu to donosilo napore i komplikacije, koji će uvijek biti sveti.

A kada se ne bude moglo govoriti – jer nije prikladno, ili jer je u tom smislu primljen savjet od onoga tko ga ima autoritet dati – morat ćete znati šutjeti, prikazujući Bogu bol i trpljenje koje se pritom osjeća: s vjerom u providnost doći ćete tako još jednom do uvjerenja da služiti znači raditi s pogledom uvijek uprtim u nebo.