Ne bojte se, međutim, da će Crkva pogaziti tu značajku našega duha. Poznato vam je kako nas općenito razumiju i vole ordinariji biskupija u kojima radimo; i – kakav god bio pravni oblik koji, s vremenom, poprimi Djelo – Crkva, koja je naša Majka, poštovat će narav svoje djece, jer zna da time samo nastojimo njoj služiti i Bogu ugoditi.

To je razlog zbog kojega ne dopuštamo, kada je riječ o Crkvi, ni dvojbu ni sumnju: niti je kod drugih podnosimo bez prosvjeda. Ne tražimo na Crkvi ranjiva mjesta – zbog djelovanja ljudi u Njoj – da bismo je kritizirali, kao što običavaju činiti neki koji, čini se, nemaju ni vjere ni ljubavi. Ne shvaćam kako netko može ljubiti majku, a o toj majci govoriti s hladnoćom.

I nikada nećemo biti posve zadovoljni svojim radom, ma koliko brojne bile usluge koje, uz milost Božju, učinimo Crkvi i Papi, jer će ljubav od nas svakoga dana zahtijevati više, a naši će nam se poslovi uvijek činiti skromnima, jer je vrijeme, kojim raspolažemo, kratko: tempus breve est.