Neće vam nedostajati poteškoća, jer je onaj tko je nastojao učiniti nešto dobro uvijek nailazio na zapreke, a kada je riječ o služenju Crkvi, usudio bih se reći da su te zapreke posve redovita pojava.

Ponekad iznenađuje što ih postavljaju upravo neki koji se smatraju katolicima ili se takvima proglašavaju, no – promotre li se stvari izbliza – često se vidi da protivljenje dobrih i nije toliko dobrih, jer su to obično isti oni koji, možda prikrivenije, napadaju druge članove Crkve ili one koji njome upravljaju.

Taktika koju običavaju slijediti dvostruka je: s jedne strane, nastoje sakriti ili ne priznati služenje onih kojima podmeću nogu, kako se ne bi činilo da napadaju upravo Crkvu; a s druge strane, to nečasno postupanje prikrivaju pseudoapostolskim krinkama, pod izlikom da pod istu zastavu okupe uza se one koji su, iz mržnje prema Crkvi, spremni im se pridružiti u zboru, kako bi uništili stvorenja koja – u krilu Crkve – sam Bog već prema vremenima podiže, na svoju slavu i u svoju službu.