Klerikalizam je obično popraćen prezirom prema zakonu – koji kao da postoji samo za bližnjega – jer zakon nameće služenje koje se ne želi vršiti. Nema duha Isusa Krista, klerikalan je – u lošem smislu te riječi – onaj tko zlorabi svoj autoritet, kako bi mu drugi služili, tko dušama upravlja na tiranski način, kao da su one njegovo stado koza pa bi, hvatajući ih za rogove, rekao: ove su moje, gazeći tako svetu slobodu savjesti.

Onaj tko bi tako postupao ne bi imao one poniznosti koja daje smisao svakom apostolskom djelovanju te bi, umjesto da svojim životom surađuje u širenju Kristova kraljevstva, nanosio štetu jedinstvu Crkve i pastoralnom radu.