Oni koji su braća u Isusu Kristu i rade za jedinoga Gospodina – premda u različitim poslovima: fuit… Abel pastor… et Cain agricola – nikada ne mogu biti zapreka jedni drugima; apostolska zadaća nema granica i svih je ruku premalo za rad: posla ima za sve.

Tko bi god – zbog zavisti, zbog ljubomore ili zbog tiranije – bio zapreka radu svoje braće, neće moći izbjeći da se na njega primijeni onaj oštri prijekor Svetoga pisma: po tome se raspoznaju djeca Božja od djece đavolske. Tko god ne čini pravde, nije od Boga, a nije ni onaj koji ne ljubi svoga brata; doista, ovo je nauk koji ste naučili od početka, da ljubite jedni druge. Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi svoga brata. A zašto ga ubi? Jer njegova djela bijahu zla, a bratova pravedna.

Nema ničega neobičnog u tome što Gospodin, koji je Otac, pokazuje određene naklonosti prema jednima i drugima među svojom djecom: premda su različite, ima ih za sve; svakomu daje ono što mu odgovara, za njega samoga i za korist cijele obitelji i posla.

Zabluda bi bila u netankoćutnosti sina koji ne prihvaća ono svoje i ne zadovoljava se time, te u pogrešci da zavidi drugima na onome što im pripada. Zabluda koja može dovesti do toga da čovjek padne u napast da brata ukloni i udalji, kad bi se moglo, kao što su učinila Josipova braća.