Nikome nije palo na pamet da bi ordinarij znao – ili nastojao doznati – što u njegovoj biskupiji čini svaki fratar. O svakome od njih zna da je redovnik, ako ga uopće poznaje, i to je dosta: jedini koji je upućen u to što on čini – i to ne uvijek – njegov je neposredni poglavar, osim ako ne izbije kakva sablazan.

Pomislite na informacije koje biskup ima o svakom bratimu neke pobožne udruge ili o svakom članu Katoličke akcije. Pomislite također na saznanja koja ima o novcu svakoga župljanina. Da bi imao sve te beskorisne podatke, trebao bi golem arhiv, i čitavu zbirku arhivara, i iscrpljujuću papirologiju.

Zanimljivo je, kćeri i sinovi moji, da neki o nama žele znati čak i to koliko vlasi imamo na glavi.