Euntes ergo docete omnes gentes¹; idite dakle i učite sve narode. Već dvadeset stoljeća sveta Crkva Isusa Krista, vjerna nalogu svojega Utemeljitelja, ispunjava svoje poslanje da sve ljude poučava putu Spasenja, Istine i Života. I uvijek je doživljavala – katkad u povijesnim razdobljima osobitih previranja – ispunjenje onoga Gospodinova obećanja: et ecce ego vobiscum sum omnibus diebus, usque ad consummationem saeculi²; i evo, ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta.

Od onih skromnih početaka, kada su apostoli od Boga primili poslanje da naviještaju Evanđelje po svoj zemlji, uronjenoj u tamu zablude, prevaljen je dug put i, unatoč otporu koji mi ljudi pružamo svjetlu, možemo s radošću ponoviti one riječi Pisma: ne kliče li ondje mudrost i ne podiže li glas razboritost? Zaustavlja se na visovima, uz putove, na raskrižjima staza; viče na vratima, na ulazima u grad, na pragovima kuća³.

No još mnogo toga nedostaje za dovršeno savršenstvo svetih, za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova, dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, kao savršeni ljudi, do mjere punine Kristove⁴.