Naš apostolat – ponovit ću tisuću puta – uvijek je profesionalni, laički i svjetovni rad: i to će se morati očitovati, na nedvosmislen način, kao bitna značajka, također – i to osobito – u obrazovnim centrima koji su korporativna apostolska djelatnost Djela.

Uvijek će, dakle, biti riječ o centrima koje promiču obični građani – članovi Djela ili ne – kao profesionalnu, laičku djelatnost, u punoj sukladnosti sa zakonima zemlje, ishodeći od civilnih vlasti priznanje kakvo se dodjeljuje istovrsnim djelatnostima ostalih građana. Osim toga, u pravilu će se promicati uz izričit uvjet da se nikada ne smatraju službeno ili poluslužbeno katoličkim djelatnostima, to jest djelatnostima u izravnoj ovisnosti o crkvenoj hijerarhiji.

Neće to biti obrazovni centri kakve hijerarhijska Crkva potiče i osniva na razne načine, u skladu s nepovredivim pravom koje joj daje njezino božansko poslanje; nego inicijative građana, koji se služe svojim pravom na obavljanje radne djelatnosti na različitim područjima društvenoga života, pa tako i u obrazovanju. I pravom roditeljâ da svoju djecu kršćanski odgajaju: jer obitelj neposredno od Stvoritelja prima poslanje, a time i pravo odgajati potomstvo, pravo neotuđivo jer je nerazdvojivo povezano sa strogom obvezom, pravo koje prethodi svakom drugom pravu građanskoga društva i države, i upravo zato nepovredivo za svaku zemaljsku vlast³⁸. Država mora osigurati ostvarivanje toga prava, pružajući sredstva, bdijući na prikladan način da se ono ostvaruje ispravno, i mora ga nadopuniti ondje kamo roditelji sami ili preko drugih ne mogu doprijeti, ili gdje to jasno zahtijeva opće dobro. Stoga je nepravedan i nedopušten svaki odgojni ili školski monopol koji fizički ili moralno prisiljava obitelji da pribjegavaju državnim školama protivno dužnostima kršćanske savjesti ili protivno svojim opravdanim sklonostima³⁹.