Iz istoga razloga – to jest, zato što je djelatnost tih redovnika crkvenoga značaja, a naša svjetovna, profesionalna – redovito neće biti uputno da radimo s redovnicima, a još manje u ustanovama koje oni vode²².

Na taj se način, osim toga, obzirno izbjegava da dođe do nepotrebnih nerazumijevanja – makar i malih – o tome je li uputno slijediti određenu pedagošku metodu ili ne, o apostolskom radu koji profesori mogu činiti sa svojim učenicima itd. A ponajprije se izbjegava da nas dezorijentirani ljudi drže redovnicima.

Državne obrazovne ustanove kao i ugledne privatne – koje ne vode redovnici – bit će stoga mjesta gdje ćemo morati obavljati tu nastavničku profesiju: pružajući odanu službu, širokih pogleda, u duhu slobode i uvijek potičući suradnju s drugim ustanovama.

A taj ćemo profesionalni rad koristiti kao priliku da s učiteljima i profesorima, s učenicima i obiteljima učenika činimo onaj najdjelotvorniji osobni apostolat prijateljstva i povjerenja, koji od nas zahtijeva naš osobiti poziv.