Makar ih bilo malo, potrebno je da u tim centrima uvijek bude nekoliko članova Djela, jer ne smijemo ostati bez stabilnog i zajamčenog nadzora nad vodstvom³² – duhovnim, pedagoškim i ekonomskim – tih pothvata. Kad ne bi bilo tako, ti bi pothvati bili lišeni apostolske djelotvornosti i izgubili bi, za nas, svoj razlog postojanja: jer Opus Dei, korporativno, ne razvija nijednu djelatnost koja ne bi bila izrazito apostolska.

Ta nužna autonomija vodstva – koju zahtijeva naša revnost za duše: non quaero gloriam meam³³, pokreće nas jedino slava Božja – obuhvaćat će kako ono što se odnosi na duhovnu i ljudsku formaciju koja se pruža u centru, tako i unutarnju disciplinu, kao i apostolske djelatnosti koje se iz toga centra razvijaju.

Bit će stoga potrebno, pri pokretanju jednoga od tih pothvata, pomno proučiti, u skladu s posebnostima trenutka, pravne i tehničke vidove, tako da se izbjegne mogućnost vanjskih uplitanja koja bi umanjila autonomiju vodstva ili je uvjetovala.

Zato će se morati utvrditi precizne norme koje će osigurati i poštovanje unutarnje discipline centra i njegova formativnog rada. Ne možemo dopustiti, na primjer, da kulturne, umjetničke i slične djelatnosti, koje nastaju oko centra ili su na neki način s njime povezane, priječe njegovo dobro djelovanje: kao što ni u mozgu ni u kojem drugom vitalnom organu ne možemo trpjeti strano tijelo – pa bio to i dijamant – koje ometa njegovu funkciju.