A novčana sredstva za sav taj rad? Djelo je siromašno – uvijek će to biti – i ne može snositi te troškove. No imamo jedan divan sustav, koji se sastoji u tome da te apostolske instrumente stvaramo novcem drugih: roditelja učenika, suradnika, prijatelja, kojima će se osigurati pravedan prihod od kapitala koji su uložili te će im se ponuditi prilika da djelatno i velikodušno surađuju za vlastito dobro, za dobro svojih obitelji i za dobro društva, u plodnom kršćanskom radu.

Tako će, osim toga, obrazovna ustanova biti nešto njihovo, što će braniti kao građani, dođe li trenutak kada je bude trebalo braniti; i lako će proširiti svoju suradnju na ostale vidove – a ne samo na novčani – nastavne i apostolske djelatnosti, kao suradnici Istine⁴⁰.

S druge strane, bit će pravedno računati na potpore i subvencije koje je država dužna dodijeliti ovakvim ustanovama, zbog usluge koju čine društvu: jer državi ponajprije pripada da, radi općega dobra, na mnoge načine promiče odgoj i obrazovanje mladeži. Prije svega i izravno, podupirući i pomažući inicijativu i djelovanje Crkve i obitelji⁴¹.

Moći će se razmišljati i o novčanoj suradnji privatnih subjekata – industrijskih ili druge vrste – u zamjenu za znanstvenoistraživačke radove korisne za njihovu djelatnost ili za njihove ciljeve. Ta suradnja, obostrano probitačna, morat će ostati vezana uz dotičnu obrazovnu ustanovu, a ne uz profesora ili skupinu profesora koji ondje rade u određenom trenutku: tako se jamči kontinuitet, a omogućuje se i veća novčana naknada svima koji profesionalno rade u tim korporativnim djelima.