S tim smo poslanjem mi poslani da budemo svjetlo i nadnaravni kvasac u svim ljudskim djelatnostima. I mi smo, kao vjerni kršćani, čuli Kristov nalog: euntes ergo docete omnes gentes!⁸ Nije riječ o funkciji koju delegira crkvena hijerarhija, o prigodnom produžetku njezina vlastitog poslanja; nego o specifičnom poslanju svjetovnjaka kao živih udova Crkve Božje.

Specifično poslanje, koje za nas ima – po božanskoj volji – snagu i pomoć osobitoga poziva: jer smo pozvani u Djelo da prenosimo nauk svim ljudima, vršeći laički i svjetovni apostolat, posredstvom i u obavljanju profesionalnog rada svakoga pojedinog, u osobnim i društvenim okolnostima u kojima se nalazi, upravo na području tih vremenitih djelatnosti, prepuštenih slobodnoj inicijativi ljudi i osobnoj odgovornosti kršćana.

Zato vam danas želim govoriti, predrage kćeri i sinovi, o hitnoj potrebi da muškarci i žene – s duhom našega Djela – budu prisutni na svjetovnom području obrazovanja: zvanje je to nadasve plemenito i od najveće važnosti, za dobro Crkve, kojoj je glavni neprijatelj uvijek bilo neznanje; a također i za život građanskoga društva, jer pravednost uzvisuje narode; a grijeh je bijeda pucima⁹; jer blagoslov pravednika uzdiže grad, a usta ga opakoga ruše¹⁰.