Međutim – dopustite mi da još jednom inzistiram – sav taj rad koji nas čeka na području obrazovanja neće moći biti djelotvoran ako se ne bude oslanjao i na čvrst profesionalni ugled. Odatle teška obveza – svih koji se posvete toj zadaći – da poduzmu sve potrebno kako bi poboljšali vlastitu znanstvenu i didaktičku formaciju: ozbiljnim i intenzivnim studijem, pripremanjem brižljivo dotjeranih i sadržajno bogatih publikacija, sudjelovanjem na kongresima i skupovima mjesnoga, nacionalnoga i međunarodnog značaja; prikladnim posvećivanjem istraživačkom radu itd.

Bit će dužnost Voditelja brinuti se da u toj njihovoj braći nikada ne malakše to zalaganje: hrabreći ih tako što će im pokazivati široke perspektive apostolata koje pruža njihov profesionalni rad. Sanjam o tome da uskoro bude profesionalaca već stečena ugleda koji će, s bratskom ljubavlju i željom služenja, usmjeravati i promicati tu zadaću profesionalne formacije, prenoseći drugima, s istinskom poniznošću, svoje znanje i svoje bogato iskustvo na tom polju, znajući otkriti i formirati one koji imaju sposobnosti za poučavanje.

Želim da, čim to dopusti razvoj apostolskog rada, u svim Regijama kamo pođemo bude jedna ili više kuća posebno namijenjenih onim mojim sinovima – a isto vrijedi za Žensku sekciju – koji se pripremaju za natječaje, natječajne ispite, provjere itd. za nastavnička mjesta; kuća koje će imati studijsko ozračje i potreban mir, s prikladnim sredstvima za taj rad, s potpunim informacijama o javnim knjižnicama i svime što može olakšati tu pripremu.