Važan dio – zadaće koju trebamo obaviti – jest postići da se u svim obrazovnim sredinama ljubi i prakticira ispravno shvaćena sloboda. Sloboda obitelji na prvome mjestu, kako bi mogle ispravno izabrati školu ili ustanove koje prosude najprikladnijima za odgoj svoje djece, budući da sama narav daje roditeljima pravo odgajati svoju djecu, nalažući im ujedno dužnost da odgoj i obrazovanje djece odgovaraju i priliče svrsi radi koje im je nebo dalo djecu. Na roditeljima je, prema tome, da svim silama nastoje odbiti svaki nasrtaj na tom području i da pod svaku cijenu postignu da kršćanski odgoj njihove djece, kako i dolikuje, ostane u njihovim rukama²⁴.

Sloboda ustanova: kako bi sve mogle razvijati svoju djelatnost pod jednakim uvjetima; kako bi mogle po svojoj želji birati najsposobnije nastavnike, prema duhu svake institucije, u korist djelotvornijega rada. Sloboda učitelja i profesora: kako bi mogli obavljati svoje zvanje plemenito i stručno, bez nepravednih pritisaka monopola povlaštenih; kako bi mogli proučavati i iskreno tražiti istinu, a da ne budu uvjetovani obzirima gospodarskoga ili društvenoga položaja.

I usko povezana sa svim tim čestitim slobodama, sloboda učenika, pravo da im se ne izobličuje osobnost i ne poništavaju sposobnosti, pravo da prime zdravu formaciju, a da se ne zlorabi njihova naravna poučljivost kako bi im se nametala pristrana ljudska mišljenja ili mjerila. Stav pun poštovanja koji se mora obdržavati u svakom iznošenju nauka drugima i, s mnogo težom obvezom pravednosti, u poučavanju mladeži, jer u odnosu na nju nijedan javni ili privatni učitelj nema apsolutno odgojno pravo, nego sudioničko, i jer svaki mladi kršćanin ima strogo pravo na poučavanje u skladu s naukom Crkve²⁵.

Napokon, sveučilišna studentska sloboda: kako bi se mogli okupljati u skupine ili udruge, u kojima može sazrijevati njihova ljudska, kulturna i duhovna formacija, koja će im omogućiti odgovorno sudjelovanje – bez djetinjarija i bez toga da budu oruđe nereda – u sveučilišnom životu.