Moglo bi se reći, bez velikog pretjerivanja, da svijet živi od laži: a već je dvadeset stoljeća otkako je ljudima došao Isus Krist, božanska Riječ, koji je Istina. U njoj bijaše živo i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze… Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja¹³.

Potrebno je da budemo, u svim sredinama, glasnici toga svjetla, te božanske Istine koja spašava.

Zabluda ne samo da zamračuje umove, nego i razdvaja volje. Tek kada se ljudi naviknu govoriti i slušati istinu, bit će razumijevanja i sloge. Za tim idemo: raditi za nadnaravnu Istinu vjere, služeći odano i svim djelomičnim ljudskim istinama; ispuniti ljubavlju i svjetlom sve putove zemlje: s postojanošću, sa stručnošću, bez klonuća i bez propusta, koristeći sve prilike i sva dopuštena sredstva da prenosimo nauk Isusa Krista, upravo u obavljanju vlastitoga zvanja.

Ako to vrijedi za sve – naš se apostolat svodi na katehezu – tim više vrijedi za one koji se posvećuju nastavi: zato je učiteljska zadaća velika i lijepa, ako je znaju obavljati s primjerenom znanstvenom pripremom i sa živim apostolskim duhom, jer studij je usmjeren na znanje, a znanje bez ljubavi nadima, zbog čega rađa razdore. Među oholima – pisano je – uvijek ima svađa. Ali znanje praćeno ljubavlju izgrađuje i rađa slogu¹⁴.