Hitno je, govorio sam, formirati dobre učitelje i profesore, s temeljitom pripremom: s ljudskim znanjem, s pedagoškim znanjima, s katoličkim naukom i s osobnim krepostima, koji će – vlastitim zaslugama, svojim profesionalnim zalaganjem – s ugledom doprijeti do svih obrazovnih sredina.

Muškarce i žene koji će to zvanje obavljati s laičkim mentalitetom ¹¹, s uvjerenjem da iz toga profesionalnog rada trebaju priskrbiti uzdržavanje sebi i svojoj obitelji, da trebaju razviti naravne talente koje im je Bog dao, da trebaju djelotvorno surađivati na dobru čovječanstva, da trebaju dosegnuti kršćansko savršenstvo i apostolski pridonijeti širenju Kraljevstva Isusa Krista.

Potrebno je, jednom riječju, da bude mnogo onih koji od svojega zvanja znaju učiniti sredstvo građanskoga napretka i sredstvo posvećenja za sebe i za druge, s odricanjem, s duhom služenja i s ljudskim poletom; koji će, obavljajući svoju plemenitu učiteljsku zadaću u najrazličitijim područjima znanosti, vođeni vjerom, moći ponoviti one riječi Mudrosti: bez himbe sam je naučio i bez zavisti je predajem, i nikome ne skrivam njezina blaga¹².