Naše rezidencije okupljaju, u vedrom ozračju kršćanske obitelji i studija, mlade sveučilištarce odlučne ozbiljno se posvetiti svojoj profesionalnoj pripremi i spremne poboljšati svoju ljudsku formaciju te, ako su kršćani, svoj nadnaravni život.

Obiteljsko ozračje bitan je element rezidencije, koji nikada ne smije nedostajati, koji je prijeko potreban za apostolat. Zato je potrebno pomno paziti – od prve godine njezina djelovanja – na odabir stanara. Mnoge će trebati prethodno upoznati preko rada svetog Rafaela, koji mora prethoditi svakoj korporativnoj apostolskoj djelatnosti s mladima, pratiti je i slijediti. Nije važno ako se u početku ne popune sva raspoloživa mjesta: čim prva skupina stanara počne živjeti naš duh i stvori se naše ozračje, rezidencija će se napuniti i neće biti dovoljno mjesta da se udovolji svim molbama koje budu pristizale.

Iz istoga razloga, kako bi se sačuvao obiteljski ton o kojem govorim, bude li rezidencija vrlo velika, bit će potrebno oblikovati manje skupine, kao da su različiti susjedi u istoj kući; i sam raspored zgrade morat će se prilagoditi tom kriteriju.