Naš put nije put mučenika – dođe li mučeništvo, primit ćemo ga kao blago –, nego put priznavalaca vjere: priznavati svoju vjeru, očitovati svoju vjeru u svakodnevnom životu. Jer članovi¹⁵ Djela žive svakodnevnim životom, istim životom kao njihovi drugovi po sredini i profesiji. Ali u običnom radu moramo uvijek očitovati uređenu ljubav, želju i stvarnost da svoju zadaću iz ljubavi učinimo savršenom; suživot sa svima, kako bismo ih opportune et importune, s Gospodinovom pomoću i s ljudskom otmjenošću, privodili kršćanskom životu, pa i kršćanskom savršenstvu u svijetu; nenavezanost na zemaljske stvari, osobno siromaštvo ljubljeno i življeno.

Moramo imati pred očima posvetiteljsku važnost rada i osjećati potrebu da razumijemo sve kako bismo svima služili, znajući da smo djeca našega Oca koji je na nebesima, i sjedinjujući – na način koji na koncu postaje sunaravan – kontemplativni život s aktivnim: jer tako zahtijeva duh Djela i tako to milost Božja olakšava onima koji mu velikodušno služe u ovom božanskom pozivu.