Gospodin nas želi ponizne: ta poniznost ne znači da ne trebate stići onamo kamo morate stići na profesionalnom polju, u svakodnevnom radu i, dakako, u duhovnom životu. Treba stići, ali ne tražeći sami sebe, s ispravnom nakanom. Ne živimo za zemlju, ni za svoju čast, nego za čast Božju, za slavu Božju, za službu Božju: samo nas to pokreće.

Bog se htio poslužiti vama, vašom borbom za postizanje svetosti pa čak i vašim ljudskim talentima. Sjećajte se uvijek Kristove zapovijedi: neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima²⁷. Njemu sva slava, sva čast: soli Deo honor et gloria in saecula saeculorum²⁸, samo Bogu moramo dati čast i slavu, u vijeke bez kraja.

Ne prestajte razmatrati Apostolove riječi: dakle, tko je Apolon? Tko je Pavao? Samo poslužitelji onoga u koga ste povjerovali, i svaki prema daru koji mu je Gospodin dodijelio. Ja sam zasadio, Apolon je zalio, ali Bog je taj koji je dao rasti. I tako niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje rasti²⁹.

Ne zaboravite da je znak božanske naklonosti prolaziti skriveno. Mene zanosi onaj evanđeoski tekst u kojem nam sveti Ivan, opisujući skupinu učenika, kaže: bijahu zajedno Šimun Petar i Toma zvani Blizanac, i Natanael iz Kane Galilejske, i sinovi Zebedejevi, i druga dva učenika³⁰. Gajim veliku simpatiju prema toj dvojici, kojima se ne zna ni ime, jer prolaze neopaženo. Veliku mi radost daje pomisao da se čitav život može živjeti na taj način: biti apostol, skrivati se i nestati. Iako to katkad teško pada, vrlo je lijepo nestati: Illum oportet crescere, me autem minui³¹.