Ako je naša borba u malim stvarima, iz njih moramo uzimati priliku za svoj razgovor s Bogom. Moguće je da ima onih koji, poput snažnih ljudi kojima je dovoljan samo jedan veliki obrok na dan, održavaju unutarnju napetost zahvaljujući dugom vremenu molitve; mi smo djeca kojoj je, da bi se održala, potrebno mnogo malih obroka: uvijek imamo potrebu za novom hranom.

Svakoga dana mora postojati neko vrijeme posebno posvećeno ophođenju s Bogom, ali ne zaboravljajući da naša molitva mora biti postojana, poput kucanja srca: strelovite molitve, čini ljubavi, zahvaljivanja, čini zadovoljštine, duhovne pričesti. Hodajući ulicom, zatvarajući ili otvarajući vrata, ugledavši u daljini zvonik crkve, započinjući svoje poslove, obavljajući ih i dovršavajući ih, sve upravljamo Gospodinu. Dužni smo od svojega običnog života učiniti neprekidnu molitvu, jer smo kontemplativne duše usred svih putova svijeta.