Djeco moja, imamo mnogo posla u svijetu: Gospodin nam je dao božansko poslanje. Od prvoga dana pozivao sam vas da zahvaljujete za ovaj znak suverene naklonosti, za ovaj božanski poziv u službu svih ljudi: Bog od nas traži da apostolska revnost ispuni naša srca, da zaboravimo sami sebe, kako bismo se – s radosnom žrtvom – brinuli za čitavo čovječanstvo. Većina onih koji imaju osobne probleme ima ih zbog sebičnosti kojom misle na same sebe. Davati se, davati se, davati se! Davati se drugima, služiti drugima iz ljubavi prema Bogu: to je put.

Moramo ispuniti svijet svjetlošću, jer naše služenje mora biti služenje s radošću. Gdje god se nađe dijete Božje u njegovu Djelu, neka ne uzmanjka toga dobrog raspoloženja, koje je plod unutarnjega mira. Unutarnjega mira, i predanja: davanje sebe u službu drugima toliko je djelotvorno da ga Bog nagrađuje poniznošću punom duhovne radosti.

Ništa ne može pružiti veće zadovoljstvo nego dovesti tolike duše k svjetlu i toplini Kristovoj. Osobe koje nitko nije naučio cijeniti vlastiti svakodnevni život, kojima se ono obično čini ispraznim i besmislenim, koje ne uspijevaju shvatiti i zadiviti se pred tom velikom istinom: Isus Krist pobrinuo se za nas, čak i za najmanje, čak i za najneznatnije. Svim ljudima morate reći: i vas traži Krist, kao što je tražio prvu dvanaestoricu, kao što je tražio ženu Samarijanku, kao što je tražio Zakeja; kao uzetoga: surge et ambula³², ustani jer te Gospodin čeka; kao sina udovice iz Naina: tibi dico, surge!³³, tebi govorim, ustani iz svoje udobnosti, iz svoje lijenosti, iz svoje smrti.

Nekima Bog upućuje drugi poziv – koji ja ljubim i štujem, premda nije moj ni vaš – i poziva ih da iziđu iz svijeta; ali veliku većinu kršćana želi na mjestu gdje su bili, na njihovu mjestu, u njihovoj sredini, u njihovu zanimanju, da i dalje budu obični ljudi, a ujedno svjetlost svijeta, sol zemlje³⁴.