Govorio sam vam, od prvoga dana, da Bog od nas ne očekuje izvanredne, neobične stvari; i da želi da ovaj blagoslovljeni božanski poziv pronosimo po cijelom svijetu te da mnoge pozovete da ga slijede. Ali naš prozelitizam⁸ moramo vršiti s jednostavnošću, primjerom svojega ponašanja: pokazujući da mnogi – ako ne i svi – mogu, s milošću Božjom, pretvoriti običan i svakodnevni život u božanski put, isto onako kako ste vi znali učiniti božanskim svoj život, također svakodnevan i običan.

Naš način postojanja mora biti prožet prirodnošću, tako da se na nas mogu primijeniti one riječi Svetoga pisma: bijaše u zemlji Usu čovjek po imenu Job, i bio je jednostavan i pravedan, i ljubio je Boga, i klonio se zla⁹. Budući da ova kristalna jednostavnost, za koju se moramo truditi da bude u nama, ne može biti priprostost – bez misterija i tajne, jer nam oni nisu potrebni niti će nam ikada trebati –, imajte na umu ono što se čita u Knjizi Sirahovoj: non communices homini indocto, ne male de progenie tua loquatur¹⁰; ne razgovaraj o svojim osobnim stvarima s neukim čovjekom, da ne bi ružno govorio o tvome rodu.