Budete li tako živjeli, učinit ćete od svojega života plodan apostolat i zaslužit ćete na kraju puta Isusovu pohvalu: quia super pauca fuisti fidelis, super multa te constituam: intra in gaudium domini tui²¹; budući da si bio vjeran u malome, u malim stvarima, predat ću ti mnogo: uđi u radost svoga Gospodina.

Naš je život jednostavan, običan, ali ako ga živite u skladu sa zahtjevima našega duha, bit će ujedno i herojski. Svetost nikada nije osrednja stvar, i Gospodin nas nije pozvao da hod prema Njemu učinimo lakšim, manje herojskim. Pozvao nas je da podsjećamo sve kako u bilo kojem staležu i položaju, usred plemenitih zemaljskih nastojanja, mogu biti sveti: da je svetost dostižna stvar. I ujedno, da naviještamo kako je cilj vrlo visok: budite savršeni, kao što je savršen vaš nebeski Otac²². Naš je život herojstvo ustrajnosti u običnome, u onome svakodnevnom.

Uobičajeni život nije nešto bez vrijednosti. Ako se raditi svaki dan iste stvari može činiti dosadnim, plošnim, bez draži, to je zato što nedostaje ljubavi. Kad ima ljubavi, svaki novi dan ima drugu boju, drugi treptaj, drugi sklad. Činite sve iz Ljubavi. Ne umorimo se ljubiti našega Boga: moramo iskoristiti sve sekunde svojega jadnog života da služimo svim stvorenjima, iz ljubavi prema našem Gospodinu, jer vrijeme smrtnoga života uvijek je premalo za ljubav, kratko je poput vjetra koji prolazi²³.

Netko možda može zamisliti da u običnom životu ima malo toga što bi se moglo prinijeti Bogu: sitnice, tričarije. Malo dijete, želeći ugoditi svome ocu, nudi mu ono što ima: olovnog vojničića bez glave, kalem bez konca, nekoliko kamenčića, dva gumba: sve vrijedno što ima u svojim džepovima, svoja blaga. A otac ne gleda na djetinjastost dara: zahvaljuje na njemu i privija sina na svoje srce, s neizmjernom nježnošću. Postupajmo tako s Bogom, pa te djetinjarije – te sitnice – postaju velike stvari, jer je velika ljubav: to je ono naše, činiti herojskima iz Ljubavi male pojedinosti svakoga dana, svakoga trenutka.