Posve je, dakle, jasan naš put: male stvari. Naš se život, premda smo čvrsti i snažni muževi, može usporediti sa životom maloga djeteta – vidjeli ste to toliko puta – koje vode u šetnju poljem, i ono ubere cvjetić, i još jedan, i još jedan. Malo i ponizno cvijeće, koje odraslima prolazi neopaženo, ali koje ono – jer je dijete – vidi, i skuplja ga dok ne načini kiticu, da je daruje svojoj majci, koja ga gleda pogledom ljubavi.

Djeca smo pred Bogom, i ako tako promatramo svoj obični život, naizgled uvijek isti, vidjet ćemo da sati naših dana oživljuju, da su puni čudesa, međusobno različitih i svih redom lijepih. Dovoljno je ne zatvarati oči pred božanskim svjetlom, jer nam Gospodin neprestano govori u tisuću malih pojedinosti svakoga dana.