Kao prvi duhovni plod rada s mladićima postiže se to da oni, u pravilu već od početka, primjereno često primaju sakramente. A dobrim korištenjem sredstava rada svetog Rafaela stječu čvrstu doktrinarnu formaciju, uče biti duše molitve, živjeti u Božjoj prisutnosti usred običnih svakodnevnih poslova, davati kršćanski smisao svojemu radu – umnom ili fizičkom – i imati duh žrtve.

Jednom riječju, uči ih se voditi život čvrste i duboke pobožnosti, na osobit način ljubiti Preblaženo Trojstvo, Presvetu Djevicu, svetu Crkvu, Papu, Djelo; i pokazivati – svojim ponašanjem – da traže jedinstvo života, boreći se da im djela budu u skladu s vjerom, služeći se svojim radom kao sredstvom i prilikom za apostolat.

Kad u mladima vidimo lažni duh samodostatnosti i težnju da ne poštuju roditelje i učitelje – starci, kažu – bolje ćemo razumjeti i više ljubiti ovu zadaću svetog Rafaela, razmatrajući riječi svetog Ivana Zlatoustog: nakon djetinjstva i dječaštva dolazi mladost, more na kojem pušu siloviti vjetrovi, kao na Egejskome, dok požuda sve više raste.

To je dob u kojoj je najmanje mjesta za popravljanje, ne samo zato što su strasti silovitije, nego i zato što se grijesi rjeđe ukoravaju, budući da su nestali učitelji i odgojitelji. Kad su vjetrovi silovitiji, a kormilar slabiji, i nema nikoga tko bi pomogao, pomislite kolik li mora biti brodolom.