Ostavio sam za kraj, namjerno, govor o poteškoćama – osim onih ekonomskih – kojih vam neće manjkati u ovoj divnoj zadaći. Čak će se i dobri protiviti vašemu radu: discipuli autem increpabant eos; kad su se djeca približavala Kristu Isusu, učenici su činili sve moguće da ona ne dođu; Gospodin se morao nametnuti govoreći: sinite parvulos et nolite eos prohibere ad me venire, pustite ih neka dođu.

Neki će vam od početka prilijepiti etiketu, koju god im padne na pamet: tako ćete vi naučiti da nikome ne lijepite etikete. Etikete se mijenjaju jer, s vremenom, ono što se činilo bezvrijednim na kraju postane blago. I možda će vam se dogoditi – više nego jednom – isto što se dogodilo meni, kad sam imao samo mladost i dobro raspoloženje: molio sam i, nije me sram, plakao.

Ali protivštine, podnesene iz ljubavi prema Bogu, uvijek donose plodnost: quando orabas cum lacrimis… ego obtuli orationem tuam Domino; kad si molio sa suzama, ja sam – kaže arkanđeo Tobiji – prinosio Gospodinu tvoju molitvu. Tada nadnaravni smisao našega predanja postaje stvarniji, jer se doživljava – u tijelu i u duši – onaj prinos naših života koji smo prikazali Gospodinu, a koji se uzdiže k Njemu in odorem suavitatis.