Prozelitizam je najbolje očitovanje ljubavi prema dušama. Uvijek sam vam govorio da svatko – nakon što stvari preporuči Gospodinu – treba nastojati oko barem dvaju poziva godišnje, slijedeći onu božansku zapovijed: compelle intrare, koja je poziv, pomoć da se čovjek odluči, nikada – ni izdaleka – prisila.

Budući da je temeljna značajka našega duha poštovanje osobne slobode svih, compelle intrare, koje trebate živjeti u prozelitizmu, nije poput materijalnog guranja, nego obilje svjetla, nauka; duhovni poticaj vaše molitve i vašega rada, koji je vjerodostojno svjedočanstvo nauka; mnoštvo žrtava koje znate prinositi; osmijeh koji vam dolazi na usta jer ste djeca Božja: sinovstvo koje vas ispunja vedrom srećom – premda u vašem životu, katkad, ne nedostaje protivština – koju drugi vide i na kojoj vam zavide. Dodajte svemu tomu svoju otmjenost i svoju ljudsku simpatičnost, i imat ćemo sadržaj onoga compelle intrare.

Neka vas ne čudi što, premda se u našem slučaju ne radi o tome da budemo redovnici niti da živimo u zajednici, sveti Augustin ovako govori: veni ad istam civitatem propter videndum amicum, quem putabam me lucrari posse Deo, ut nobiscum esset in monasterio; došao sam u ovaj grad vidjeti prijatelja, za kojega sam mislio da ga mogu pridobiti za Boga, kako bi bio redovnik u našem samostanu.