Već neko vrijeme govorim o odabiru i, premda se te točke još jednom dotičem u ovome istom pismu, kako bih vam otklonio moguće skrupule i dao vam ispravnu savjest, kažem vam da željeti biti odabran nije oholost, da nije bahatost htjeti biti bolji.

Naprotiv, to je krepost ugodna Bogu: jer poznajemo loš materijal od kojega smo načinjeni pa ćemo se, da bismo bili bolji, uvijek morati oslanjati na milosrđe i na milost Gospodinovu te ponavljati one riječi svetoga Pavla: omnia possum in eo qui me confortat.

Imamo, dakle, obvezu formirati te duše na način koji će im pomoći da budu dobri katolici, ispravljajući njihovo ponašanje, usađujući im potrebu unutarnjega života i utiskujući im u savjest uvjerenje da je svakodnevni rad najprikladnije sredstvo za postizanje kršćanskoga savršenstva i za činjenje dobra svim dušama.