Uzdržavanje kuća svetog Rafaela treba biti nešto što pada na teret samih mladića ili djevojaka, i njihovih obitelji, njihovih roditelja, s kojima moramo nastojati stalno održavati odnos, uključujući ih u suradnju; a s mnogima najprije kao s prijateljima, i, nadam se, poslije kao s braćom.

Zato, osim malih ili velikih darova koje dječaci ili njihove obitelji žele predati u ruke Voditelja ili Tajnika kuće, dobro je da na diskretnom mjestu stoji kasica, kako bi svatko, bez pompe i neopaženo, ubacio što može, ono što mu nalaže duh velikodušnosti. Bit će dobro da najstariji prijatelji ovoga rada ponavljaju na uho novima da je to način da – po pravednosti – uzvrate i zahvale za ono što im se u kući svetog Rafaela daje.

U knjigovodstvu koje vodimo dirljivo je vidjeti da jedan mladić predaje ono malo centi što ih je trebao potrošiti na tramvaj: radije je došao pješice. A ja vam kažem da, makar to bilo malo, možda ovaj daje više nego onaj koji se odvaja od mnogoga jer mnogo ima.