Bolje ćete razumjeti rad svetog Rafaela budete li ga promatrali neovisno o prozelitskom radu, premda u stvarnosti rad svetog Rafaela i prozelitizam uvijek idu zajedno. No ne možemo reći da se s nekim mladićem ili s nekom djevojkom obavlja rad svetog Rafaela, a s drugima prozelitizam; jer sa svima obavljamo prozelitski rad, bili oni od svetog Rafaela ili ne: jedni će primiti milost poziva, a drugi neće.

Usmjerimo li svoju pozornost na one s kojima se ophodimo kao s običnim prijateljima ili prijateljicama rada svetog Rafaela, postupno ćemo otkrivati kako s njima prirodno razvijati svoj apostolat: čemu ih trebamo poučavati, što od njih očekujemo i što oni očekuju, što Bog od njih traži.

Prozelitizam za rad svetog Rafaela počinje, dakle, prijateljstvom, ljudskim ili profesionalnim odnosom s jednim od mojih sinova ili s jednom od mojih kćeri. Prijateljstvo i odnos koje oni iz Kuće od prvoga trenutka prožimaju nadnaravnim smislom, jer je to apostolski rad; ali mladići iz ovoga rada to izvana ne vide od prvoga dana, premda će to poslije postupno shvaćati i usvajati bez potrebe za ikakvom izričitom izjavom.

To prijateljstvo, taj odnos s jednim od vas poslije se širi, s jedne strane, privrženošću, simpatijom i učestalošću kojom ta osoba dolazi u kuću Opusa Dei, u koju je počela odlaziti te je poučena da je treba smatrati vlastitom, svojom kućom; sve se to, dakako, poslije povezuje s prijateljstvom prema onima koje upoznaje i s kojima se druži u onome našem domu.

A s druge strane, zato što se u ljudima svetog Rafaela rađa prihvaćanje, prianjanje uz duh Opusa Dei; i privrženost, istinska ljubav prema Djelu – koje također počinju smatrati svojim – s kojim se malo-pomalo poistovjećuju.