Taj je prethodni odnos prijeko potreban kako bi nam prijateljstvo omogućilo da upoznamo onoga s kim se družimo te da mu se, budemo li uvjereni da ispunjava minimalne uvjete izbora, progovori o potrebi ideala za koji se valja boriti; a taj nije ništa drugo nego dobro proživljeni katolicizam, koji pomaže postići i poboljšanje društva i rješenje svih problema koje ovaj svijet postavlja.

Reći ćemo mu da se to može postići poboljšanjem osobnoga ponašanja svakoga pojedinca, ponovnim vrednovanjem ljudskih kreposti, koje su uglavnom zaboravljene; i da se, budući da je teško boriti se sam, trebamo oslanjati jedni na druge kako bismo ustrajali u toj borbi. Na taj ćemo način prikupiti potrebne podatke, jer tko nije sposoban razumjeti Djelo, nije prikladan za rad svetog Rafaela.

Zatim će trebati posebno razmotriti ljudske kreposti mogućega kandidata, na kojima se, posredstvom milosti, uvijek može obavljati duhovni rad: da bude iskren, velikodušan, marljiv, plemenit, diskretan, optimističan. Površni ljudi, s već ukorijenjenom površnošću, teško da će se moći promijeniti formacijskim predavanjima.

Također će trebati uzeti u obzir inteligenciju, vanjsko držanje – kako bi se održao ljudski ton Djela – ugled, utjecaj među kolegama i prijateljima, sposobnost usvajanja ideja koje će mu se prenositi.

Ne zaboravite da bi se onaj koji bi imao, primjerice, iskrivljenu pobožnost i držao je kao nedodirljivu dogmu, teško uklopio, jer bi branio svoja vlastita, već ukorijenjena mjerila apostolata, pa bi rad među ostalima bio negativan.