Gospini siromasi. I ta je profinjenost ljubavi započela vrlo rano, s prvim koracima Djela. Declina pauperi sine tristitia aurem tuam…, et responde illi pacifica in mansuetudine; rado poslušaj siromaha… i govori mu uvijek s blagošću i riječima mira.

Ti posjeti puni srdačnosti, u kojima ih se s ljubavlju sluša, u kojima im se donose ljubazne riječi – kršćanske, bratske – i poneka sitnica od onih u kojima obično ne uživaju, istančanost su duhovne ljubavi koja usto čini mnogo dobra našim mladićima svetog Rafaela.

Taj dodir s bijedom ili s ljudskom slabošću prilika je kojom se Gospodin obično služi kako bi u nekoj duši zapalio tko zna kakve želje za velikodušnim i božanskim pustolovinama. Ujedno čini najmlađe osjetljivima, da u dubini srca uvijek nose pravednost i ljubav.

Tim jednostavnim posjetima nećemo riješiti nikakav socijalni problem. Objasnite to mladićima ovako: riječ je o tome da se ponese malen, poseban dar koji će utješiti siromaha, bolesnika, nekoga tko je sam; da mu se priušti ugodan trenutak, možda mu se učini kakva mala usluga, i ništa više.

Odmah će to razumjeti budu li njegovali unutarnji život; i ako usto znaju da to činimo i zato da iskažemo čast Gospi: Ona je majka, Majka Božja i naša Majka, i zna što mlada srca žele izraziti tim neznatnim činima ljubavi prema svojoj braći u potrebi.