Vos autem dixi amicos, quia omnia quaecumque audivi a Patre meo, nota feci vobis¹; vas sam nazvao prijateljima, jer sam vam priopćio sve što sam čuo od svoga Oca. Evo vam, kćeri i sinovi duše moje, riječi Isusa Krista, našega Gospodina, koje nam pokazuju put kojim moramo ići u našem apostolskom radu. Bog nas je pozvao da njegov nauk nosimo u sve kutke svijeta, da otvaramo božanske putove zemlje, da učinimo da Isusa Krista upoznaju toliki umovi koji o Njemu ništa ne znaju, i – time što nas je htio u svome Djelu – dao nam je i apostolski način rada, koji nas potiče na razumijevanje, na opravdavanje, na obzirnu ljubav prema svim dušama.

Naš je apostolat apostolat prijateljstva i povjerenja. Želimo uvijek ponavljati s Duhom Svetim: ego cogito cogitationes pacis et non afflictionis², imam misli mira, a ne nevolje, misli koje traže slogu, koje nastoje postići ozračje ljubavi, prijeko potrebno da bi riječ Božja pustila korijenje u srcima. Ljubav je veza bratstva, temelj mira, ono što jedinstvu daje čvrstoću i postojanost; veća je od vjere i od nade; prethodi mučeništvu i svim djelima; ostat će vječno s nama u kraljevstvu nebeskom³.