Gospodin nas je pozvao u svoje Djelo da po svoj zemlji širimo njegovu poruku beskrajne ljubavi. Nema duše koja bi mogla ostati isključena iz naše ljubavi. Kada kršćanin shvaća i živi katolicitet Crkve, kada uviđa hitnost da se vijest spasenja navijesti svim stvorenjima, zna da mora postati sve svima, kako bi sve spasio²⁴.

I naša apostolska želja doista postaje život; počinje od onoga što joj je nadohvat ruke, od običnoga svakodnevnog posla, i malo-pomalo u koncentričnim krugovima širi svoju revnost za žetvom: u krilu obitelji, na radnome mjestu; u građanskom društvu, na katedri kulture, u političkoj skupštini, među svim svojim sugrađanima kojega god društvenog položaja bili; dopire do odnosa među narodima, obuhvaća u svojoj ljubavi rase, kontinente, najrazličitije civilizacije.

Ali apostol mora početi obavljati svoj božanski posao u onome što mu je uz bok, ne iscrpljujući svoju revnost u maštarijama ili u kamo sreće. I to je savjet koji vam dajem. Doći će dan kada ćete moći provesti u djelo svoje želje za ljubavlju i apostolatom među ljudima cijele zemlje. Sada, kćeri i sinovi moji, Djelo se rađa i vidite da ste materijalno svedeni na ograničena područja, ali duh je univerzalan i bit ćemo i stvarno univerzalni: naš nadnaravni pothvat ne poznaje granica.