Loše ideje obično nisu potpuno loše; redovito imaju dio dobra, jer ih inače nitko ne bi slijedio. Gotovo uvijek imaju iskru istine, koja im služi kao zastavica za novačenje; ali taj dio istine nije njihov: uzet je od Krista, od Crkve; i stoga te dobre ideje – koje su pomiješane sa zabludom – moraju ići za kršćanima, koji posjeduju punu istinu; ne smijemo mi biti ti koji idemo za njima.

No taj kriterij vrijedi samo s gledišta nauka; u osobnom ophođenju, u praksi, vi ste ti koji morate ići za onima koji su u zabludi, ne da biste se dali povući njihovim ideologijama, nego da biste ih zadobili za Krista, da biste ih blago i djelotvorno privukli k svjetlu i miru.

Često me čujete ponavljati da Djelo Božje nije protiv ničega. Zacijelo nećemo moći reći da je zabluda dobra stvar, ali oni koji su u zabludi zaslužuju našu nježnost, našu pomoć, naše odano i iskreno ophođenje: i ne bismo ugodili Bogu kada bismo im to uskratili, jednostavno zato što ne misle kao mi.