25
To je naš duh, i pokazivat ćemo ga uvijek otvarajući vrata svojih domova osobama svih ideologija i svih društvenih položaja, bez ikakve razlike, sa srcem i rukama spremnima prihvatiti sve. Nemamo poslanje suditi, nego dužnost bratski se ophoditi sa svim ljudima.
Nema duše koju isključujemo iz svoga prijateljstva, i nitko se ne smije približiti Djelu Božjem i otići prazan: svi se moraju osjetiti voljenima, shvaćenima, primljenima s ljubavlju. I posljednjega jadnika koji je sada u najskrivenijem kutku svijeta i čini zlo, i njega ljubim, i, s milošću Božjom, dao bih svoj život da spasim njegovu dušu.
Bistra uma, s formacijom koju primate, znat ćete u svakom slučaju što je bitno, što je ono u čemu se ne može popustiti. Bit ćete također u stanju razlučiti one druge stvari koje neki drže nepromjenjivima, a nisu ništa drugo nego proizvod nekog vremena ili određenih običaja: i to će vam razlučivanje olakšati spremnost da rado popustite. A popuštat ćete i – kada su u igri duše – u onome što je još podložnije mišljenjima, a to je gotovo sve.
Naglašavam, međutim, da se ne smijete dati prevariti lažnom samilošću. Mnogi koji se čine potaknutima željama da priopće istinu popuštaju u stvarima koje su nedodirljive, i nazivaju razumijevanjem prema onima koji su u zabludi ono što je samo negativna kritika, katkad brutalna i nemilosrdna, nauka naše Majke Crkve. Ni njih nemojte prestati razumijevati, ali branite istodobno istinu, mirno, odmjereno, čvrsto, makar se, kada to budete činili, našli i neki koji će vas optuživati da pravite apologije.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/cartas-1/204/ (17.08.2026.)