Sjećate li se onih prizora što nam ih prenosi Evanđelje pripovijedajući o propovijedanju Ivana Krstitelja? Kakav se žamor bio podigao! Je li on Krist, je li Ilija, je li prorok? Toliko se buke diglo da su mu Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite da ga upitaju: tko si ti?⁴⁴.

I ovdje bi se, očima slabo nadnaravnima, moglo činiti da Ivan propušta priliku za stjecanje prozelita. Mogao je čak odgovoriti svjedočanstvom koje je Isus imao dati o njemu: ipse est Elias, qui venturus est. Qui habet aures audiendi audiat⁴⁵; on je onaj Ilija koji je imao doći. Tko ima uši da čuje, neka čuje.

Ali oni koji su došli pitati Ivana nisu bili u stanju dobro razumjeti te druge riječi, i on prizna istinu i ne zanijeka je… Ja sam glas koji viče u pustinji⁴⁶. I doista su njegove riječi pale u pustinju, jer oni koji su naizgled željeli istinu nisu je poslušali.

Isto se bilo dogodilo kada je Isus započeo svoj javni život: žamor, iznenađenje, strah, zavist… Njegov se glas bio pronio – kaže Evanđelje – po svoj Judeji i po svoj okolici⁴⁷. Glasine su doprle i do ušiju onih koji su slijedili Krstitelja, i o svemu su tome Ivana izvijestili njegovi učenici. A Ivan, dozvavši dvojicu od njih, posla ih Isusu da mu postave ovo pitanje: jesi li Ti onaj koji ima doći, ili drugoga da čekamo?⁴⁸.

Kako je lijepo ponašanje Ivana Krstitelja! Kako čisto, kako plemenito, kako nesebično! Doista je pripravljao putove Gospodinu: njegovi su učenici Krista poznavali samo po čuvenju, a on ih potiče na dijalog s Učiteljem; čini da ga vide i da se s njime druže; stavlja ih u priliku da se dive čudesima koja čini: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje⁴⁹.

Djeco moja, kao što je učinio Ivan, moramo uvijek imati jakost da se obavijestimo prije nego što donesemo sud; i moramo sve poučiti da čine isto, da se ne daju zavesti prividima ogovaranja ili naklapanja. Reći za neku osobu da je poštena i besprijekorna ponašanja, makar to bilo istinito, nažalost nije vijest, ne privlači pozornost; dok joj pripisivati svakovrsne makijavelizme ili spletke, makar to ne bila istina, jest privlačno i širi se, barem kao pretpostavka ili kao glasina.