Nisu mi skrivene poteškoće na koje biste mogli naići. Istina je – uvijek vam to napominjem – da u ovom svijetu, kojemu pripadate i u kojem ostajete, ima mnogo dobrih stvari, učinaka neizrecive Božje dobrote. No ljudi su posijali i kukolj, kao u evanđeoskoj prispodobi, i proširili lažne nauke koji truju umove i navode ih da se bune, katkad bijesno, protiv Krista i protiv njegove svete Crkve.

Pred tom stvarnošću, kakvo mora biti držanje djeteta Božjega u njegovu Djelu? Hoće li možda tražiti od Gospodina, kao sinovi groma, da oganj siđe na zemlju i proguta grešnike?¹³. Ili možda neprestano jadikovati, poput ptice zloslutnice ili proroka nesreća?

Dobro znate, kćeri i sinovi moji, da to nije naše držanje, jer je Gospodinov duh drukčiji: Filius hominis non venit animas perdere, sed salvare¹⁴, a tu rečenicu obično prevodim govoreći vam da moramo utopiti zlo u obilju dobra. Naša je prva obveza prenositi nauk, ljubeći duše.

Pravilo za provođenje toga duha u praksu također poznajete: sveta nepopustljivost prema zabludama i sveta popustljivost prema osobama koje su u zabludi. Potrebno je, međutim, da mnoge ljude naučite prakticirati taj nauk, jer nije teško naći onoga tko brka nepopustljivost s neumjerenošću, a popustljivost s odricanjem od prava ili istina koje se ne smiju prodavati ispod cijene.

Mi kršćani ne posjedujemo – kao da je riječ o nečemu ljudskom ili o osobnoj baštini kojom svatko raspolaže po svojoj volji – istine koje nam je Isus Krist ostavio i koje Crkva čuva. Bog je onaj koji ih posjeduje, Crkva je ona koja ih čuva, i nije u našim rukama ustupati, kratiti, popuštati u onome što nije naše.